Slobodna Narodna Misija Krefeld

Pestavlja misijski rad
»Slobodne Narodne Misije Krefeld e. V.«

Ovaj nadkonfesionalni misijski rad si je stavio na cilj vratiti se potpuno natrag na nauku i praktiku pramcrkve u apostoljskom dobu. Baza misijskog rada, koja se je po cijelom svijetu proširila je Misijski – Centar u Krefeldu. Lokalna općina, u kojoj Pastir Frank već puno godina skoro samo na prvim vikendima u mjesecu propovijeda, se od rukovodioca općine Leonarda Russa skupa sa najstarijim u općini Pavla Schmidta skrbi. Već 1953 su se E. Frank i L. Russ upoznali. 1955 je Frank prisustovao na sastancima US-Evangeliste Williama Branhama u Karlsruhu, koji su u njemu ostavili trajni utisak. 1958 je već posjetio internacionalno djelatni evangelista Frank jednu konferenciju, koja se je od Rev. Gordona Lindsaja u Dallasu u Teksasu, USA bila zakazala. Ovdje je on veliki broj svijetskopoznatih US evangelista upoznao. Od naročitog rada Williama Branhama, koji se je od svih drugih razlikovao, koji je na rad Isusa Krista i Apostola posjećao utišćen, počeo je on 1959 sa prevodom propovijedi koje je William Branham u USA držao. On je shvaćao, da će slobodne općine koje vjeru punog evanđelja svijedoče, duhovno obogaćenje radosno prihvatiti. Ali se je ustanovilo, da se je morao samostalni misijski rad prozvati, da se omogući na Bibliju otemeljeno oglašenje, iza kako su voditeli općine punog evanđelja djelovanje opunomoćenog Čovjeka Božijega u mnoštvu paušalno odbili, bez da su se potrudili u Svetom Pismu istragati i njegovu proročnu službu na Riječi Božijom provjeriti.

Godine 1960 bilo je onda spremno, da se ispod rukovodiljštva Evalda Franka, Leornarda Russa i Pavla Schmidta, koji su i danas najstariji i predsjednici općine, jedna mala zajednica vjernika, koja se je prvo u kućnom krugu, onda u najmjenim dvoranama sastajala. U aprilu 1964 se je „Slobodna Narodna Misija Krefeld“ kao općekorisna priznala. U toku naslijednih godina proširio se je Misionarski rad preko granica Europe. 1964 putovao je E. Frank kao misionar prvi put u Aziju. U Indiji su dolazile gomile ljudi na predavanja, koja su bila naročito od Boga blagosovjena. Od 1968 proputovao je on redovito u istočnoeuropske zemlje i isto tako u sovjetsku uniju. Od 1968 do 1978 držao je on nedjeljne molitve preko radija Luksenburg. Iz čitave Europe i iz čitavog Svijeta dolazili su pozivi k njemu. Za Uskrs 1974 mogla se je onda svoja Božija Kuća sa 550 sjedišta posvetiti. Postao je jedan misionarski rad, koji dosegnuje daleko preko granica Njemecke.

U godinama 1976/78 postalo je potrebno, da se Misionarski-Centar proširi. Za to se je kupilo zemljište, gdje u se dvije daljne zgrade ogradile. Na tom ca. 10.000 qm velikom terenu Misionarskog-Centra u Krefeldu nalazi se ova Božija Kuća, bungalow od kućnog majsora, kao i obadvije misionarske zgrade i od 1992 isto štampa i izdavačka kuća. Idate brošure i knjige o biblijsim temama su na osam jezika prevedene, štampane i odavde se u preko 130 zemalja šalju. Ovo je isto od prilike broj zemalja, koje je Ewald Frank lično proputovao. Ovaj internacionalni i neovisni misionarski rad financira se načelno iz dobrovoljnih donacija. Ovdje se radi u istinitom smislu riječi o vjernom djelu, koje na pouzdanje Božije eksistira i koje se tako i izvršava. Čitavo izdavanje knjiga, brošura i propovijednih-kaseta izdava se besplatno na svakoga tko je zainteresiran, bez da se šalje neka uplatnica ili račun. Nepostoju ubilježeni članovi.

Osnova vjere

Sveto Pismo je opći izvor, savršeni temelj i jedini smjerokaz vjere, nauke i živita. Bog je kroz Njegove proroke u staroj i kroz Apostole u novoj Oporuci sve rekao. Biblija je završeno svijedočanstvo Božije, kojemu se ne smije ništa nadodati kao jednome Testamentu.

Slobodna Narodna Misija Krefeld razlikuje se od svih predhodnih pokreta budnosti, koja su se općini Kristovoj od Refofmacije darovala. One sve osnovale su Svoje općine i organizirale se u jedan spoj. Mi predstavljamo kroz objavu očitovane Riječi čitavo zaključno vijeće Božije, koje je za savršenost potrebno. U ovom smislu neka svim postojnim općinama — čitavom narodu Božijem, bez obzira na konfesiju to služi. Iz ove objave ne izlaze ponovo općine, koje se krefeldskom Misionarskom radu podređivaju, nego taj rezultat će i mora spremna općina Isusa Krista biti, koju On sam od svagdje poziva.

Naša zajednica ne podiže u nikakvom slučaju jedinoblaženi zahtjev, nego neka kao dio od »Ecclesie« bude sa svima koji su kroz Riječ Božiju »izazvani« i »izabrani« koji živu općinu živoga Boga obrazuju. Ona se ne opoziva na nijednu osobu kao osnjivača, nego je to nastavljanje zadnje budnosti kroz Duha Božijega sa ciljem, da Gospod sam Svoju općinu gradi i završi.

Objava Riječi povezana sa vječnovažećim evanđeljem Isusa Krista isposluje po Svetim Pismom dvojduplo. Kao prvo se ljudima pdedoči sud, naime zakonito osuđivanje svih prekoračnosti, koje smo mi kao izgubljeni ljudi počinili. Kao drugo je vjera, koja iz propovijedi Riječi Božije dolazi, Božija snaga, koja duševnu spasnost i potpuno opravdanje svega onoga ima, tko se sudbini Božijom preda.

Opravdanje griješnika ne znači ali opravdanje grijeha. Samo tko milostnu ponudu Božiju za sebe lično prihvati, dožii spas i može njegov poziv i izabranost učvrstiti. Tko to pobaca, on se odbaca; tko to ne prihvati, ni on se ne prihvaća.

Sveto Pismo je u svemu, što svijedoči, konačno. Samo ono što se o njemu govori je mnogoznačno. Zato odbijamo mi iz ljubavi za očitovanu istininu Riječi svaku inspiraciju.

Samo što su apostoli u novoj Oporuci ostavili, je ustvarnosti »Apostolska Čast«. Samo što je u Bibliji stvarno osvijedočeno, je »Biblijski«. Samo što od Krista samoga postoji, je »cKršćansko«. Konciljski zaključci, koji su se u toku crkvenih povijesti obuhvatili, odbijamo mi kao nadodatke, i falsifikate orginalne Riječi.

Vjera na onog istinitog Boga, osim kojega nema nijednog i koji se u svojom raznolikanosti kao Stvoritelj, Držaoc, Spasioc, Kralj, Sudac itd. Očituje, je za nas spojni fundamenat naše vjere.

Onu nicejsku-kalcedonsku vjeroispovijed mi ne odbijamo kao ukupnu. U njoj se između drugog može čitati: »… Božiji jedini Sin, koji je od Oca rođen ispred cijelog svijeta, Bog od Boga, Svijetlo od Svijetla, istiniti Bog od istinitog Boga, rođen ne stvoren, sa Ocem u jednom biću …« Za rod jednog sina na nebu, kojega je kao otac rodio, ne postoji u Bibliji ni jedno mjesto. Ona prava apostolska vjeroispovijed sama stoji u Bibliji. U jednom povijesti dogma su crkvene ispovijedi.

Bog je jedan. Nisu tri svudašnji, sveznajni i vječni, ne djele si tri svemogućnost, nisu si tri suglasni, nego onaj jedini, svemogući, vječni Bog, koji se je od početka vremena raznoliko prikazao, očitovao se je u novom savezu za naše spašenje kao Otac na nebu, u Sinu kao Imanuel = »Bog s nama« na zemlji i kroz Svetog Duha. »Sin« se je u cijelom starom Oporuci najavio, On je taj po Duhu začeti, od Marije rođeni, u mesu pojavljeni Spasitelj, onaj »Prvorođeni« između mnoge braće. Kroz Njegovu zamjeničku patnju i smrt su se svi sinivi i kćerke Božije sa Njihovim Ocem na nebu pomirili. Kroz propovijed evanđelja o Isusu Kristu želimo mi ljude sa spasnosti Božijom pouzdati, tako da bi oni mogli svoj lični spasovni doživljaj dobiti. Tako doživi čovjek svoje povraćanje — jednu svijesnu promjenu, u kojom on onaj široki put napušta, unutrašje obnovjeni kroz Riječ i Duha novorođen za jednu živu nadu.

Bog je ljude u Svojoj slici za zajednicu s Njime stvorio. Odnos između Stvoritelja i od Njega stvorenih ljudi slomilo se je kroz istočni grijeh.

Istočni grijeh se je ušao u preljubu, iz koje je izišlo jedno sjeme. Radi toga je Gospod stavio direktno iza istočnog grijeha neprijateljstvo između ova dva sjemena i osudio Evu za to, da njenu djecu rađa pod mukama.

U istom povezu dalo se je obećanje u pogledu na Mesiju, da kao »Božije Sjeme« kroz ženu dođe i prokletom zmiji da se glava pogazi.

Na početku naravnog stvoriteljstva potegao je sotona kroz preljubu Evinu i prekršaj Adama ljudstvo u istočni grijeh, koje je dakle kroz neposlušnost i prekršaj od Boga razastavljeno, smrti predato.

Na početku nadnaravnog stvoriteljstva otrgnuo je Bog sotoni poginuto ljudstvo kroz drugog Adama, u čemu je Mariju zasjenio, i tako kroz začešće iz Duha i Sin Božiji se je u ovaj svijet rodio, i da bi se šteta kroz spas i pomiru povratila i tako da se zajednica sa Bogom opet izradi.

Ova tajna spašenja izgubljenog ljudstva postoji u tome, da je Spasitelj sam kao Riječ, koja je na početku bila, meso, dakle čitav čovjek postao, i tako da u Njegovom mesnom tjelu umre i da pakao i smrt kroz uskrsnuće nadvlada. Zato što se je istočni grijeh u mesu desio, moralo se je nužnim načinom spašenje pogintog ljudstva kroz Spasitelja u Njegovom mesnom tjelu desiti, da se Njegova sveta krv, u kojom je život bio, na križu Golgote prolije.

Vodeno kršćenje

Krste se po apostolskim uzorom samo vjeropretvoreni po Riječi uskrsnutog Gospoda: »Tko tu vjeruje i krsti se …«. To se dešava kroz jednu zaronu kao što se je još u prvim stoljećima iza vremena apostola prakticiralo. Prskanje i polijevanje nema nikakvog biblijskog temelja i potječe iz epohe prisilnog kršćanstva — i to je i danas, zato što se i na dojencu, koji se uopče ne može pitati prisila izvršava.

Petar, čovjek prve ure, reče na osnovnom danu novotestamentnom općini kao od Boga upunomoćeni ispod rukovođenja Svetog Duha: »Pokaj te se, i da se krsti svaki od vas u ime Isukrsta za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Svetog Duha« (Dj. Ap. 2, 38) jer: »… ana osnovu Njegova Imena mora se pokajanje za oproštenje grijeha kod svih naroda propovijedati …« (LLuka 24, 47). U krštenju svijedoči vjeropretvoreni, da su mu se oprostili grijesi, i pušta se kao dokaz u pokoru krstiti.

Tako su Apostoli, isto i Filip i Pavao, propovijedali i misionarski nalog iz Matije 28, 19 doslovno ispunili. Oni nisu zadatak kao formulu ponovili, nego su razumjeli, da se radi o novotestamenskom saveznom Imenu Isus, u kojemu se je onaj jedan Bog kao Otac, Sin i Sveti Duh očitovao i da je samo u Njemu spas Božija. Jer tako je Gospod zapovijedio: »… i krsti ih na Ime Oca, Sina i Svetog Duha …« Bog je Otac, Ali to nije ime. Sin isto nije ime, nego to što je On i isto Sveti Duh nije Ime, nego to su označenja. To jedno Ime Oca, i Sina i Svetog Duha, u kojega da se krsti, glasi: Gospod Isus Krist. To je istinita nauka i praktika apostola. Tako su se u pramkršćanstvu svi na Ime Isusa Krista krstili i to, kao što i crkvena povijest potvrđuje, još dugo nakom vremena apostola.

Večera

Večera se slavi na biblijski nacin. Pece se jedan Kruh bez kiselog kvasa prema broju sudjelovanih. Taj kruh se u molitvi blagosovi onda se izlomi i svi imaju udjel u tome. Bokal, u kojemu se nalazi vino, se isto kroz molitvu blegosovi i svima se pruža. To je „komemoracija“ na muku i smrt našega Gospoda i Spasitelja, koji je kroz predavanje Njegovog života i Njegove krvi platio cjenu za spašenje Njegove Svojstvene općinee.

Povratak Kristov

Povratak Kristov je sa prvim Uskrsnucem identican; on će se na početku tisućugodišnjeg carstva dogoditi. „Blažen i svet je, tko ima na prvom Uskrsnucu udjel, iznad njega druga smrt nema oblasti, nego oni će biti Svecenici Božiji i Kristovi i oni će kroz tisuću godina skupa sa Njim vladati. „Drugo Uskrsnuce uslijeduje iza tisućugodišnje Kraljeve Vlade, kad se svi ljudi koji su ikada na zemlji živjeli, ispred Suda moraju pojaviti (Otkr. 20).

William M. Branham

Mi vjerujemo i prihvacamo sa zahvalnošcu, da je Bog Williama Branhama kao izabranu opremu u našem dobu kao Pavla onda na nadnaravni nacin pozvao i da ga je za ukupnu općinu kao blagoslov postavio. Kao što Biblija i internacionalna crkvena povijest potvrduju, je Bog uvijek kroz direktni poziv, ljude za naročite zadatke izabrao. U crkvama i slobodnim crkvama su naročito oni, koji su od reformacije nastupili, poznati. Zato što mi na osnovu Božije Rijeci u zadnjem prorocnom odrezu živimo, nije Bog po Njegovu obećanju, jednog reformanta, nego jednog istinitog Proroka – jednog vidovnjaka poslao. William M. Branham je bio u našem vremenu čovjek od Boga poslat, kao što je Ivan Krstitelj kod prvog dolaska Kristovog bio. Kao što svi imenovani evanđelisti u USAu mogu potvrditi, je bio on onaj, kroz kojega je Bog iza drugog svijedskog rata, prodor za duševnu obnovu i probudu spašenja učinio, koji je cijeli svijet obuhvatio. Na njega se računaju oni misionarski radovi mnogih evađelista, pokretanje poslovnih ljudi punog evandelja koje je sa Demosom Shakarian pocelo, i indirektno isto i citavo karizmaticno pokretanje, koje se je kroz Davida DuPlessisa prozvalo, iako su oni, što se tice objavljivanja, ostali u njihovim podrucnim naukama, koje su se i njima bile predale. U njegovim propovijedima obraduje on dakle tajne, koje su u Riječi Božijom od 1. Mojsija do Otkrivenja, koje nisu bile u svijetlosti ispunjivanja otkrivene, one ali ne idu preko svijedocanstva Svetog Pisma. Za Williama Branhama je Biblija bila Apsolutnost Božija. Tako često je on u Propovijedima rekao: "Moje riječi su riječi jednog covijeka, one mogu odkazati, ali Riječ Božija, koju ja objavljujem, je nepogrešna i ostaje za uvijek.

Na naročiti nacin je internacinalno poznato, da je u knjiži sa titulom "Obrazloženje o sedam opcinskih doba“ jedna izreka odnosna na 1977g. stoji. Ona ista ne potjece od W. Branhama, na to stavljamo mi veliku vrijednost. To je bio jedinstveni sastavljac, Dr. Lee Vayle, koji je to, oslonjen na razna računstva predpostavio, da je 1977g. 70. g. Oprosna Godina, da su svijetski sistemi na kraju, i da ce tisućugodišnje carstvo početi. Ewald Frank, koji je već u njegovom kružnom pismu u Decembru 1972g. uputio na to, da ta izreka ne potjece od W. Branhama i da nitko ni vrijeme ni uru nezna. To mu se je od „W. Branhama ljudi koji razna tvrdenja podižu, jakom uzelo na zlo i od tada se je veza sa bracom u USA odsjekla. Slobodna Narodna Misija Krefeld nema ništa sa takozvanim, Branhanovim općinama, koje su bibljiski temelj napustile, nego sa općinom Isusa Krista, u koju je Branham sa njegovom službom bio postavljen. Za nas je Sveto Pismo po sebi u svakoj stvari mjerilo. Nauke, koje se odnose na Branhama, ali ne svijedoce u Bibliji, izvore iz nesporazuma ili iz svojstvene interpretacije, kao što se je sa Svetim Pismom, sa Pavlovim pismima, kao što je Petar izjavio (2. Pet. 3, 14-18), i kao što se je u toku crkvene povijesti uvijek ponovo dešavalo. Branham nije ni osnovnik neke religije, niti neke općine, nego covijek od Boga pošaljen, koji nas je k podrijetlu Riječi Božije i istinitom oglasnosti natrag donio.

Slobodna Narodna Misija Krefeld ne smatra proroke ili apostole kao predmete vjere, nego oni su oružje u ruci Božijom, koje oni prihvacaju, koji obećanju Božijem vjeruju, kako je u Riječi upisano. Postoji li jedno dopuštenje ili pošiljka, onda se ispunja to što je naš Gospod rekao: „Tko vas prihvati, prihvaca Mene, a tko Mene prihvati, prihvaca Onoga, koji je Mene poslao. Tko jednog proroka prihvati, zato što je on prorok, onaj će zaradu jednog proroka dobiti ... "(Mat. 10, 40) i isto: „Zaista, zaista vam kažem: Koji prima onoga kojega pošaljem Mene prima; a tko prima Mene prima onoga tko Me posla“ (Iv.13).

Što će sa svima onima biti, koji mimo ovu od Boga poslatu službu prolaze, ako je slijedeca izreka, koju je brat Branham kod svog priziva dobio istina? »Kao što je Ivan Krstitelj bio pošaljen, da ispred prvog dolaska Kristova ide, tako ce vijest, koja se je tebi povijerila, ispred drugog dolaska Kristova ići.«

Tko više o službi brata Branhama želi znati ili tko literaturu želi dobiti, može se osjecati slobodnin da nas kontaktira.